Knjiga „Anarhizam“ Daniela Guérina dobar je uvod u anarhističku teoriju i praksu 19. i ranog 20. stoljeća (no, ne i za njezin kasniji razvoj). Guérin započinje knjigu općim uvodom o teoriji anarhizma, a nastavlja s detaljnijom analizom reakcije anarhizma razne političke i ekonomske probleme. Budući da je anarhistička teorija i praksa jedna od najčešće podcijenjivanijih i krivo interpretiranih u povijesti ljevice, važan dio knjige je prikaz korisnih povijesnih primjera anarhizma i njegove revolucionarne prakse kroz francuski, ruski, talijanski i španjolski radnički pokret. Knjiga „Anarhizam“ je dobar početak za nekoga koga zanima anarhistička povijest, jer obrađuje glavne ideje anarhističkih autora bez ulaženja u biografske detalje, fokusira se na neke od vječnih tema unutar anarhizma, ali i ostatka ljevice (individualno nasuprot kolektivno, odnos između revolucionara i masa, pitanje revolucionarnog sindikalnog potencijala) te razmatra strukturnu viziju anarhističkog društva, od organizacije, trgovine, samoupravljanja, tržišta pa do stupnja socijalizacije. Daniel Guérin (1904 – 1988) je bio Francuski slobodarski komunist koji je 1960-ih pomogao zapaliti ponovni interes za anarhizam, prvo kroz svoju knjigu “Anarhizam: Od teorije do prakse“ (1965.), a poslije kroz antologiju anarhističkih napisa, “Bez Boga, bez gospodara” (1969.). U svom ranom političkom djelovanju postaje žestok kritičar kolonijalnih pothvata, a 1933. putuje u nacističku Njemačku te izdaje knjigu „Fašizam i veliki biznis“, gdje analizira uzroke nacističke ideologije te njene poveznice s kapitalizmom. S vremenom, Guérinova politika postaje sve više lijevo orijentirana te zagovara kombinaciju anarhizma i komunizma. Bio je jedan od vodećih ličnosti na Francuskoj ljevici od 1930-ih pa do svoje smrti te jedan od rijetkih koji je progovarao o ekstremnom neprijateljstvu prema seksualnim manjinama u društvu, ali i na samoj ljevici zbog čega je prozvan i „djedom Francuskog homoseksualnog pokreta“.
Kratki sažetak njegovih ideja može biti opisan u njegovim riječima:
„Zvati sebe slobodarskim marksistom danas znači ne gledati unatrag nego biti posvećen budućnosti. Slobodarski marksist nije akademik nego militant. On je svjestan da je na njemu da promjeni svijet – ni više, ni manje. Povijest ga baca na rub. Svugdje je sat socijalističke revolucije zazvonio. Revolucija – poput slijetanja na Mjesec – ušla je u područje neposrednog i mogućeg. Precizna definicija formi socijalističkog društva više nije utopijska skica. Jedini utopisti su oni koji zatvoraju oči pred ovim realnostima.“ („Zašto slobodarski marksizam“, 1969)
KNJIGA: "Kratka povijest neoliberalizma"
David Harvey
IZDANJE: V.B.Z., Zagreb, 2014.
Harveyjeva knjiga A Brief History of Neoliberalism, izvorno objavljena 2005., nije baš kratka, niti je baš povijest u uobičajenom smislu historiografske literature, nego istražuje i iznosi povijest jednog koncepta, jednog sistema i jedne prakse – mnogo dublje i šire nego što bi se to moglo zaključiti po naslovu. Harvey temeljito obrađuje pojam neoliberalizma kao pojam koji "pokriva" različite tendencije u ekonomiji, politici i društvu (uključujući iznimno osjetljive i neoliberalnim trendovima iznimno podložne sfere zdravstva, obrazovanja i medija), zbog čega se često koristi nereflektirano, pa čak i kao pogrda ili psovka. Harvey pokazuje što je neoliberalizam u svojoj biti, odakle dolazi i kamo smjera, te govori o njegovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, o njegovim izvorima, stanju i perspektivama. Kratka povijest neoliberalizma protivi se površnoj, nekritičkoj upotrebi termina 'neoliberalizam', ali i podcjenjivanju neoliberalističke ideologije i njoj odgovarajućih trendova. Harvey ukazuje na dubinske i dalekosežne implikacije koncepta i projekta neoliberalizma, istodobno potkrepljujući svoja povijesna i problemska razmatranja mnoštvom podataka, pa čak i tablica i grafikona. Kratka povijest neoliberalizma jedna je od najutjecajnijih knjiga u posljednjih nekoliko desetljeća, i to kako među teoretičarima različitih provenijencija, tako i među društveno-političkim aktivistima jer, s jedne strane, nudi utemeljenu znanstvenu analizu i teorijsku interpretaciju, a s druge strane, sadrži nenametljiv, ali snažan kritički i aktivistički naboj.
"Treba steći kudikamo plemenitiji pogled na slobodu od onog koji propovijeda neoliberalizam. Treba izgraditi kudikamo vredniji sistem upravljanja od onoga koji dopušta neokonzervativizam."
David Harvey, rođen 1935., profesor je na Gradskom sveučilištu u New Yorku, a ranije je predavao na sveučilištima u Bristolu, Baltimoreu i Oxfordu. Po struci je geograf, ali njegovi interesi, osim geografije, obuhvaćaju i socijalnu teoriju, političku ekonomiju, urbanizam, kulturologiju, ekologiju itd. U svim tim područjima dao je značajne doprinose, revitalizirajući marksističku teoriju u različitim kontekstima i s obzirom na različite teme, te je objavio brojne članke i knjige, među kojima se ističu The Condition of Postmodernity (1989.), The New Imperialism (2003.) i A Brief History of Neoliberalism (2005.). Najcitiraniji je akademski geograf na svijetu, te jedan od dvadeset najcitiranijih svjetskih autora u društvenim i humanističkim znanostima.
KNJIGA: "DOLE ŠKOLE"
Ivan Illich
IZDANJE: NIP Duga, Beograd, 1972.
Knjiga Deschooling Society, izvorno objavljena 1971., žestoka je kritika suvremenog sistema (obaveznog) obrazovanja, a budući da je obrazovanje jedan od glavnih stupova društva, Illicheva je knjiga također žestoka kritika suvremenog društva u cjelini. Manipulativne institucije kao što su škola, bolnica ili država monopoliziraju ljudski život i vrijednosti kao što su znanje, obrazovanje, zdravlje ili zajedništvo, i to u svrhu ostvarenja partikularne ekonomske i političke moći. Imperativ de-institucionalizacije spomenutih vrijednosti odnosi se prije svega na sferu obrazovanja. Illich kritizira ne samo postojeći sistem obrazovanja nego i sistemsko obrazovanje uopće, te zagovara oslobađanje učenja od društvene i državne kontrole, što podrazumijeva i formiranje "mreža učenja", u kojima bi ljudi koji tragaju za informacijama i znanjem, prema vlastitim afinitetima i potrebama, razmjenjivali ideje i vještine. "Raškolovano društvo" bi, u tom smislu, moglo ostvariti ideale slobode, jednakosti i solidarnosti.
"Mnogi učenici, a posebno oni siromašni, intuitivno znaju što im škole čine. One ih školuju da brkaju proces i suštinu. (…) Time je učenik 'školovan' da brka nastavu s učenjem, prelazak u viši razred s obrazovanjem, diplomu sa stručnošću, a tečno izražavanje sa sposobnošću kazivanja nečeg novog. Njegova imaginacija je 'školovana' da umjesto vrijednosti prihvaća usluge. Liječenje se brka s brigom o zdravlju, socijalni rad s boljim životom zajednice, policijska zaštita sa sigurnošću, vojna ravnoteža s nacionalnom sigurnošću, jurnjava za novcem s plodonosnim radom. Definicije zdravlja, učenja, dostojanstva, nezavisnosti i stvaralaštva svode se na djelatnost ustanova koje tvrde da služe njihovu ostvarivanju…"
Ivan Illich (1926.-2002.), filozof, teolog, sociolog i povjesničar hrvatsko-austrijsko-židovskog porijekla, spada među najznačajnije socijalno-kritički orijentirane teoretičare i najzanimljivije osobnosti 20. stoljeća. Iako je rođenjem, odrastanjem i školovanjem bio vezan uz Europu (prvenstveno Austriju i Italiju), većinu je života proveo u Latinskoj Americi (prvenstveno u Portoriku i Meksiku), gdje je djelovao kao istraživač, profesor i aktivist, ali i kao katolički svećenik, premda je šezdesetih godina došao u sukob s Vatikanom i povukao se iz aktivnog svećenstva. Kroz svoje radove, kao i kroz svoj društveni angažman, permanentno je radio na raskrinkavanju one moći i onog sistema moći koji upravljaju modernim svijetom, odnosno životima pojedinaca i zajednica. Illich je to pratio, istraživao, analizirao i interpretirao u sferama znanosti i tehnike, medicine, obrazovanja, rada, energetike i odnosa prema prirodnom okolišu, religije, rodno obilježenih odnosa, te ekonomije, politike i društva općenito.
KNJIGA: "Blokadna kuharica ili kako je izgledala blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu"
Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu
IZDAVAČ: Centar za anarhističke studije, Zagreb, 2009.
Blokadna kuharica detaljno opisuje kako je izgledala 'blokada' (preciznije - 'studentsko preuzimanje kontrole nad fakultetom') Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u proljeće 2009. godine, koju su studenti digli i 35 dana držali boreći se za pravo na besplatno obrazovanje dostupno svima. Priručnik govori, među ostalim, o direktnoj demokraciji, o tome kako organizirati plenum, o koncepciji studentske medijske strategije i društvenom kontekstu borbe za besplatno obrazovanje. Opis blokade FF-a nije pritom sam sebi svrhom ‒ nadamo se da će poslužiti kao inspiracija i vodič u nekim novim akcijama, ne samo studenata, nego i radnika, seljaka... Kuharica je prevedena na više jezika.
Jasno je da nehijerarhijski, direktnodemokratski model odlučivanja u potpunosti isključuje potrebu za vođama, “stručnim” pregovaračima ili predstavnicima. ... Svakodnevna izmjena glasnogovornika, pomno osmišljene medijske izjave, kao i insistiranje na važnosti kolektiva sačuvale su nas od dvije velike opasnosti: nametanja lidera i medijske instrumentalizacije.
KNJIGA: "TEOLOGIJA OSLOBOĐENJA"
Gustavo Gutierrez
IZDAVAČ: Kršćanska sadašnjost, 1980. Zagreb
Praktično gledano, ova knjiga je manje štivo, a više skalpel čija je oštrica svojedobno bila zarivena duboko u sam grudni koš kancerogene latinoameričke institucionalne crkve, kirurški precizno razdvajajući njeno maligno od njenog zdravog teološkog tkiva. Međutim, iako napisana u kontekstu Južne Amerike šezdesetih i sedamdesetih godina, ova svojevrsna Gutierrezova vivisekcija, kroz svojih trinaest poglavlja, danas se ukazuje kao generalno vrijedan anatomski priručnik crkvenog socijalnog angažmana, jasno svjedočeći o iznimnoj snazi jednog vjerskog koncepta. Čitati ovo djelo znači biti najdublje involviran u praksu najobespravljenijih društvenih slojeva i njihovu borbu za istinsku humanost i nepatvoreno kršćanstvo. Ukratko, ovo djelo možemo smatrati Biblijom teologije oslobođenja.
„Naše vrijeme nosi pečat novog prisuća onih koji su obično bili ustvari „otisnuti“ iz našeg društva i Crkve. Pod „otisnuti“ podrazumijevam – koji su bili od male ili nikakve važnosti i bez prilike da daju izraz svome trpljenju, svojem drugarstvu, svojim planovima, svojim nadama.“
„Kritička svijest nije stanje koje se ostvaruje jednom zauvijek, nego stalni čovjekov napor u traženju da se odredi prostoru i vremenu kako bi odjelotvorio svoju stvaralačku sposobnost i preuzeo svoju odgovornost.“
„Ne radi se o 'borbi za druge', o ponovnom vraćanju na paternalizam i reformističke ciljeve, nego o otkrivanju sebe kao još neispunjena čovjeka, čovjeka koji živi u otuđenom društvu.“
„Teologija oslobođenja želi krenuti od angažmana za ukidanje sadašnjeg stanja nepravde i izgradnju novog društva. Ta se teologija mora potvrditi u praksi tog angažmana koji se ostvaruje djelatnim i djelotvornim sudjelovanjem u borbi što je izrabljivanje društvene klase vode protiv svojih tlačitelja. Oslobođenje od izrabljivanja, mogućnost čovječnijeg i dostojnijeg života i stvaranje novog čovjeka prolaze tu borbu.“
GUSTAVO GUTIERREZ, peruanski dominikanac koji je prilikom jedne propovijedi shvatio da navješćujući radost života gladnima, nepismenima, ranjenima i obespravljenima, zapravo promašuje samu suštinu svojeg poziva, te je u skladu s tim odlučio promijeniti svoju nagovornu retoriku. U tom trenutku nije ni slutio da je time udario temelje jednoj od najsnažnijih preobrazbi suvremene kršćanske prakse, procesa koji će kulminirati stvaranjem specifične latinoameričke teologije, prototipa svim kasnijim kršćanskim osloboditeljskim pokretima, ujedinjenim pod zajedničkim imenom teologije oslobođenja.
KNJIGA: "RASPETI BOG"
Jurgen Moltmann
IZDAVAČ: Ex libris, 2005.,Rijeka
Ova knjiga jednog od najvećih živućih teologa današnjice, u akademskom smislu, može biti promatrana kao svojevrsna teološka diverzija ravna Lutherovim reformatorskim tezama iz šesnaestog stoljeća. Postavljanjem mučnine raspeća u samo srce kršćanskog govora o Bogu, umjesto uvriježenog i idealiziranog tepanja o uzvišenosti smrti na križu, Jurgen Moltmann je neupitno napravio presedan koji Kristovim učenicima ne ostavlja nikakvu mogućnost izgovora. Naime, nakon ovog djela, Raspeti kršćanima više nipošto ne može biti uzvišeni predmet obožavanja, već je on postao ogledalo u kojem se zrcali svaka stavka njihova ponašanja. Time je Isusova poruka prestala biti tek ugodna najava Kraljevstva i postala ono što je oduvijek i bila, nemilosrdna kritika nepravednog društva i ideologizacije evanđelja.
„Sam je Raspeti izazov kršćanskoj teologiji i Crkvi koja se usuđuje zvati njegovim imenom.“
„Sloboda vjere se živi u slobodnim političkim prostorima. Zato je sloboda vjere usmjerena na oslobađajuće akcije, jer ona sama bolno posvješćuje patnju u situacijama izrabljenosti, tlačenja, otuđenja i neslobode.“
„Bez samooslobođenja kršćanske teologije od potreba i zahtjeva vladajućih političkih religija ne dolazi se ni do kakve oslobađajuće teologije.“
„Raspeti je Bog u stvari jedan nedržavni i besklasni Bog. No, zbog toga on nije nepolitični Bog. On je Bog siromašnih, potlačenih i poniženih.“
JURGEN MOLTMANN, jedan od najvećih imena suvremenog kršćanskog nauka čiji je teološki izričaj iznikao mahom iz koncentracijskih logora Drugog svjetskog rata, i time dimenziju Boga izvadio iz apatičnih kredenci i vitraja, te ga vratio u samu vrevu društvenih zbivanja kamo oduvijek i pripada. Inače, Moltmann je vrstan akademski uzornik s gotovo svim počastima tih učenih krugova, ali bez imalo letargije i pasivnosti koja iste počesto karakterizira. Praksa je za njega ključ vjere, i on to svojim radom neprestano ukazuje kao što na to ukazuje i činjenica da se njegova djela nalaze u suštini svih teoloških oslobodilačkih pokreta.
KNJIGA: "Priručnik za život u neoliberalnoj stvarnosti"
Leonardo Kovačević et al.
IZDAVAČ: Operacija:grad, Zagreb, 2008.
U priručniku izdanom uz konferenciju “Poprišta neoliberalizma - Urbani sukobi u postsocijalističkim društvima” koja je održana u 2008. u Zagrebu sabrani su neki od temeljnih tekstova o problematici prava na grad - istoimeni tekstovi dvojice utemeljitelja kritičke urbane teorije: Henri Lefebvrea i Davida Harveya. Tu su još tekstovi Neila Smitha, Dona Mitchella i Jasona Hackwortha koji sagledavaju procese neoliberalnog restrukturiranja gradova, kao i niz tekstova o drukčijem gradu i prostoru. Priručnik je ujedno i katalog umjetničkih intervencija u javnom prostoru i dokumentacijske izložbe koji su priređeni prilikom održavanja konferencije.
KNJIGA: "Pobunjeni gradovi - od prava na grad do urbane revolucije"
David Harvey
IZDAVAč: Mediterran Publishing, Novi Sad, 2013.
David Harvey u ovoj recentnoj knjizi revidira problematiku prava na grad iz analize centralne uloge grada u krizama kapitalizma i centralne uloge urbanih pokreta u artikuliranju antikapitalističkih alternativa. Kao što kaže sam Harvey: “pitanje kakvu vrstu grada hoćemo ne može biti razdvojeno od pitanja kakav tip ljudi hoćemo da budemo, za kakvim vidovima društvenih odnosa tragamo, kakav odnos prema prirodi negujemo, za kakvim načinom života žudimo i kakvih estetskih vrednosti se pridržavamo. Otuda je pravo na grad daleko više od prava individualnog ili grupnog pristupa resursima koje grad utelovljuje: to je pravo na menjanje i preosmišljavanje grada u sve većoj meri u skladu sa našim najiskrenijim željama. Pored toga, to je kolektivno a ne individualno pravo, jer preosmišljavanje grada neizbežno zavisi od izražavanja kolektivne moći nad procesima urbanizacije. Sloboda da gradimo i obnavljamo sebe i naše gradove je, kako bih želeo da ovde istaknem, jedno od najdragocenijih a opet najzapostavljenijih naših ljudskih prava. Kako da na najbolji mogući način izrazimo to pravo?”
David Harvey je britanski geograf i profesor na City University of New York. Autor je brojnih knjiga s područja socijalne geografije i političke ekonomije koje su pomogle vraćanju klasnih tema i marksističkih metoda u kritiku globalnog kapitalizma i neoliberalizma.
KNJIGA: KRATKA POVIJEST NEOLIBERALIZMA
David Harvey
IZDAVAČ: V.B.Z., Zagreb, 2013.
Ova studija Davida Harveya koncizan je i pristupačan pregled neoliberalne doktrine i procesa restrukturiranja globalnog kapitalizma od 1970-ih naovamo, obilježenog transferom društvenog bogatstva od širih slojeva najbogatijima. David Harvey je britanski geograf i profesor na City University of New York. Autor je brojnih knjiga s područja socijalne geografije i političke ekonomije koje su pomogle vraćanju klasnih tema i marksističkih metoda u kritiku globalnog kapitalizma i neoliberalizma.
KNJIGA: "PROTUGEOGRAFIJE GLOBALIZACIJE"
Saskia Sassen
IZDAVAČ: Multimedijalni institut, Zagreb, 2003.
U ovom malom svesku sabrana su četiri ogleda Saskije Sassen koji nude polazišta za razumijevanje globalizacije i uloge tzv. globalnih gradova u njoj, refleksiju o novim prostorima političkog angažmana građana kao odgovor na novo globalno stanje te sociološku kritiku razumijevanja informacijskih tehnologija kao radikalno raspršene i svima dostupne infrastrukture.
Saskia Sassen je nizozemsko-američka sociologija poznata po svojim analizama procesa globalizacije, globalnih migracija i globalnih gradova. Predaje na sveučilištu Columbia u New Yorku i na London School of Economics.
U onome što slijedi – a to je rasprava o anarhiji i obrazovanju (tj. anarhiji u obrazovanju) – koristit ćemo radije imenicu “anarhija” umjesto “anarhizam” i pridjev “anarhijski” umjesto “anarhistički”, kako bismo mogli uključiti i one poglede na obrazovanje koji nisu eksplicitno anarhistički, ali jesu komplementarni s anarhijskom idejom, što znači da su anti-autoritarni i slobodarski. “Anarhijsko” je, u tom smislu, ono što svoj stav izvodi iz šire shvaćene ideje anarhije, dok bi “anarhističko” bilo vezano uz manje ili više koherentan teorijski i aktivistički pokret koji se naziva “anarhizmom”. Pritom, dakako, ono anarhijsko uključuje i ono anarhističko
[nastavi čitati]
11 TEZA O SLOBODNOM VREMENU I RADU
Hrvoje Jurić
1. teza: Slobodno vrijeme nije besposlica, nego
dokolica.
Slobodno vrijeme je do te mjere ideologiziran pojam da tek uz veliki napor možemo doći do izvornog pojma “slobodnog vremena”, a to je – dokolica. Slobodno vrijeme kao dokolica sasvim je drugačije od slobodnog vremena koje se poima kao besposličarenje ili nezaposlenost.
Slobodno vrijeme je preduvjet svake duhovne
aktivnosti, bilo da se radi o filozofiji
(za koju se, i povijesnofilozofijski, kaže da je »nastala
iz dokolice«)
ili o umjetnosti ili o nekoj
drugoj vrsti “duhovne igre” koja (na ovaj ili
onaj način) barata s realitetom pritom ga
neizbježno mijenjajući. Štoviše,
slobodno je
vrijeme preduvjet samo-ostvarenja čovjeka,
pa i sâmo ostvarenje čovjeka [nastavi čitati]
INDIFERENTNI
Antonio Gramsci
Mrzim indiferentne. Vjerujem kao Federico Hebbel da “živjeti znači biti pristran”. Ne mogu postojati samo ljudi, tuđinci u gradu. Tko zaista živi mora biti građanin, mora biti pristrasan. Indiferentnost je bezvoljnost, parazitizam, kukavičluk; to nije život. Zato mrzim indiferentne. Indiferentnost svojom mrtvom težinom pritišće historiju. To je gvozdena kugla privezana za nogu inovatora, to je mrtva voda u kojoj se često udave najsjajniji elementi, to je močvara koja opasuje stari grad i brani ga bolje od najtvrđih zidina, bolje od grudiju njegovih branitelja, jer guta u svojim blatnim vrtlozima jurišnike, desetkuje ih i oduzima im hrabrost i ponekad ih natjera da odustanu od herojskog poduhvata [nastavi čitati]
LJUDSKI KAPITAL
Alain Bihr
Dugo vremena zatvoren u uskom krugu neoklasičnih ekonomista*, pojam 'ljudskog
kapitala' se 1980-ih počeo širiti da bi postao
jedan od omiljenih pojmova teoretičara
'ljudskih resursa' i agencija za zapošljavanje.
Danas zauzima odabrano mjesto u rječniku
političkih dužnosnika.
Što zapravo misle pod 'ljudskim kapitalom'?
Posve jednostavno, radnu snagu zaposlenika:skup fizičkih (snaga, izdržljivost, spretnost,
umješnost), moralnih (odvažnost, ustrajnost,
moralna i poslovna savjesnost), intelektualnih
(opća i specijalizirana znanja, imaginacija
i inteligencija), estetskih (ukus, talent) i
relacijskih (sposobnost empatije, osjećaj
za odnose i pregovaranja) sposobnosti koje
zaposlenici mogu staviti na prodaju na tržištu
rada [nastavi čitati]
TIRANIJA NESTRUKTURIRANOSTI
Jo Freeman
Suprotno onome što bi mogli pomisliti, ne postoje "nestrukturirane" grupe. Bilokoja grupa ljudi, neovisno o njenoj prirodi, trajanju, svrsi, neizbježno će se u nekom smislu strukturirati. Struktura može biti fleksibilna, može varirati u vremenu, može djelovati na raspodjeli zadataka, moći i resursa među članovima/icama grupe. Ali, formirat će se neovisno o mogućnostima, osobnostima i namjerama ljudi uključenih u grupu. Sama činjenica da smo individue s različitim talentima, predispozicijama i "životnim pričama" to čini neizbježnim. O nestrukturiranosti možemo govoriti jedino ako postoji otpor prema interakciji na bilo kojem polju, a to nije priroda grupe ljudi. To znači da su težnje za "nestrukturiranom" grupom beskorisne i varljive, kao što su to priče o "objektivnoj" vijesti u medijima, "bezvrijednim" društvenim znanostima ili "slobodnoj" ekonomiji. Govoriti o "laissez-faire" grupi otprilike je jednako realistično kao govoriti o "laissez-faire" društvu; ta ideja postaje obmana u službi uspostavljanja hegemonije nad drugima. Ova hegemonija može biti lako uspostavljena jer ideja "nestrukturiranosti" ne sprečava formiranje neformalnih struktura, već samo formalnih. Slično tome, "laissez-faire" filozofija nije spriječila one koji imaju ekonomsku moć da uspostave kontrolu nad plaćama, cijenama i distribucijom dobara; samo je spriječila vladu da ne čini isto. "Nestrukturiranost" postaje način da se zamaskira moć, a u ženskom pokretu je najčešće promoviraju oni koji/e imaju najveću moć (svjesni ili nesvjesni svoje moći). Pravila o donošenju odluka poznata su samo manjini, a svjesnost o moći skrivaju oni/e koji/e znaju pravila, dok god je grupa neformalna. Oni/e koji/e ne znaju pravila i nisu izabrani za inicijaciju moraju ostati zbunjeni/e ili patiti od paranoidnih prijevara da se nešto događa, a nepoznato je što je to točno [nastavi čitati]
Logika roda
kolektiv
Prikaz roda koji slijedi pod snažnim je utjecajem sistemske dijalektike, metode koje koja društvene forme nastoji razumijevati kao međusobno povezane momente totaliteta [1]. Stoga se krećemo od najapstraktnijih kategorija ka najkonkretnijim, prateći razvoj roda kao "realnu apstrakciju". Zanima nas samo oblik roda specifičan za kapitalizam, a od početka smatramo da se o rodu može govoriti bez ikakve reference na biologiju ili pretpovijest. Počet ćemo definirajući rod kao razdvajanje među sferama. Potom ćemo specificirati pojedince koji su pripisani tim sferama [nastavi čitati]
Ženski pokreti su glavni pokretači progresivne društvene promjene
Intervju s Adrienne Roberts
Iako je jasno da su tijekom proteklih nekoliko desetljeća mnogi društveni pokreti ljevice doživjeli teške udarce, ipak mislim da to nije dovelo do njezina poraza , već da je pripremilo teren za pojavu novih vrsta lijevih organizacija ‒ mimo tradicionalnog oblika socijaldemokratskih političkih stranaka, sindikata i drugih organizacija koje čini radnička klasa. Pokret Occupy i antikapitalistički pokret kasnih 1990-ih i 2000-ih koji mu je prethodio (što se ponekad pogrešno naziva antiglobalizacijskim pokretom) očiti su primjeri za to. Među njih ubrajamo i različite (kanadske i druge) starosjedilačke pokrete kao trajno prisutne aktere antikapitalističke i antikolonijalne društvene promjene [nastavi čitati]
CRKVA S MALIM "C"
Branko Sekulić
Ono što je u suvremenom društvu počesto kamen spoticanja, kada se govori o kršćanskom kolektivu vjerujućih, jest polazišna točka u kojoj se uglavnom ne razlikuje Crkva s velikim C, koja je institucionalna tvorevina, i crkva s malim c, koja je produhovljena zajednica vjernika, što je gotovo isti problem na koji se nailazi kada se pokušava pojasniti razlika između religije i vjere.
Naime, nemali broj puta, potonja prvonavedenoj služi tek kao dobra izlika za nadogradnju osobenih principa na kojima se dotična, pod paskom pojedinih klerika, brusi i održava. Na jednak takav način, Crkva u svom sadašnjem hijerarhijsko- pravnom ruhu s jasno profiliranim modusom ponašanja - od apsolutne pokornosti nadređenima bez mogućnosti sumnje u ispravnost njihovih odluka pa do nastojanja tih i takvih autoriteta da se po naravi vlastita poziva izdignu iznad odluka svjetovnih ustanova - stvara jednu duhovnu žabokrečinu šturih sakralnih obilježja koja je današnji svijet posve osakatila za izvorni smisao crkvenih zajednica [nastavi čitati]
Spoj nacionalizma i tržišta realiziran kroz sramotnu kulturnu devastaciju
Intervju s Viktorom Ivančićem
Najkraći odgovor je da ono što čitam izabirem prema narkomanskim kriterijima, a to znači da ne prezam ni od jedne vrste otrova koja će mi pružiti užitak. Svakako nisam dobar poznavatelj teologije, uz to nisam ni vjernik, no neka su mi teološka djela vrlo poticajna, bilo zbog autorovog stila, bilo zbog društvenoga angažmana koji zagovara. Taubesovom Pavlovom političkom teologijom, recimo, bio sam zaista opčinjen, pa sam se upustio u novo čitanje čim sam stigao na kraj knjige. Ivan Illich, makar ga ne možemo smatrati teologom, značio mi je još i mnogo više, i to na sasvim drugi način.
Generalni zazor tzv. lijevih intelektualaca prema takvoj vrsti štiva dosta je blesav i slijedi tipičnu liniju predrasuda: oni ne bagateliziraju teologiju zbog toga jer su je čitali, nego je ne čitaju zato jer je bagateliziraju. Tako nikada neće ni saznati za Moltmannovu bliskost s Frankfurtskom školom, na primjer, iako su se u potonju spremni zaklinjati. Neće uočiti da je u nekim teološkim radovima više izvorno lijevih ideja i subverzivnog potencijala nego što bi se današnja oficijelna ljevica usudila prevaliti preko usta. To na posredan način svjedoči o stvarnoj, dvoličnoj, prirodi vladajućeg racionalizma, takvoj gdje je sekularni fond mitova u najmanju ruku jednako bogat kao i onaj religijski [nastavi čitati]
MIROTVORSTVO PRUŽA VEĆU AVANTURU OD RATA
Alen Krstić
Književnica Darija Žilić skrenula nam je
pažnju na rad Alena Kristića i poslala nam vrlo
iscrpan i zanimljiv razgovor s autorom koji se
u svojoj najnovijoj knjizi bavio osvjedočenim
mirotvorkama, strastvenim zagovornicama
socijalne pravde, dobitnicama Nobelove
nagrade za mir. Kako su upravo posljednjih
tjedana ovogodišnji dobitnici Nobelove
nagrade bili u žiži interesa šire javnosti, bila
je to odlična prilika da predstavimo rad Alena
Kristića i skrenemo pažnju na njegovu knjigu
“Graditeljice mira”.
[nastavi čitati]
PUBLIKACIJA
POJMOVNIK
Kako bi se potaknulo umrežavanje i zajedničko djelovanje
različitih organizacija i pojedinaca u polju socijalne borbe,
kao i širenje njihovih znanja i vještina među onima koji nisu
bili u prilici susresti se s takvim idejama (npr. među većinom
srednjoškolskih učenika), izrađen je pojmovnik koji sadrži objašnjenja
brojnih pojmova važnih za socijalno-politički aktivizam i odgovarajuće
teorijske koncepcije. Cilj je da se razumljivim opisima ponude osnove
različitih područja u kojima se radi na društvenim promjenama, a o
kojima se ne govori dovoljno ili se govori površno u sustavu obrazovanja
i u medijima.
Pojmovnik je integralni dio multimedijalne umjetničko-edukativne
instalacije (toolkit) kolektivnog autorstva pod nazivom Početnica, a dio
je dugoročnog projekta “Kreativne strategije” iniciranog 2010. godine
od strane vizualne umjetnice Andreje Kulunčić
Pojmovnik je dostupan u pdf formatu.
DIREKTNA DEMOKRACIJA
Grupa direktna demokracija u školi
Direktna demokracija je u društvu, a pogotovo u javnosti i obrazovanju, sistemski zanemarivan pojam koji zadnjih godina sve više dobija na popularnosti uslijed brojnih inicijativa raznih skupina građana koje djeluju izvan ustaljenih oblika formalnih institucija. Pored otpora današnjih vladajućih struktura prema takvim idejama jedan od najvećih izazova kvalitetnog uvođenja i daljnje primjene direktnodemokratskih principa je nedovoljno razumijevanje značenja pojma direktne demokracije, iz čega onda proizlazi i njena neadekvatna primjena u praksi. Pristup kojim grupa Direktna demokracija u školi vrši edukaciju po tom pitanju dolazi u tri koraka: objašnjavanje značenja samog pojma demokracije, analiza današnjeg prevladavajućeg sustava predstavničke demokracije te predstavljanje ideje direktne demokracije u odnosu na postojeći sustav, potkrijepljene povijesnim i aktualnim primjerima. Tekst koji slijedi tek je okvirni pregled takvog pristupa.
