Teološki aspekt koji o Bogu ne progovara s pozicije nebeskih visina, već iz perspektive ovozemaljske problematike. U središtu nije Kristova uzvišenost, već njegova muka i smrt na križu kao sirova refleksija poistovjećenosti s patnjama u svijetu.
(“teologija”, grč. theologia = nauk ili znanost o bogu; od grč. theos = bog + logos = riječ, govor, zakon, mjera, razlog, ili -logia = rasprava, nauk, znanost; “revolucija”, od lat. revolutio = prevrat, obrat, preokret)
Inačica latinoameričke teologije oslobođenja koja smatra da je u očuvanju ili stjecanju ljudskih prava ugroženih skupina dopušteno odgovoriti i nasilnim metodama. Karakteristična je za socijalno najtrusnija područja u svijetu. Budući da nije u skladu s Kristovom praksom aktivnog nenasilja, a samim time ni sa Crkvenim naukom, mnogi teolozi (uključujući teologe oslobođenja) od nje su se javno ograđivali.
(“teologija”, grč. theologia = nauk ili znanost o bogu; od grč. theos = bog + logos = riječ, govor, zakon, mjera, razlog, ili -logia = rasprava, nauk, znanost)
Teološki pokreti nastali uglavnom u zemljama tzv. “Trećeg svijeta” (posebno u Latinskoj Americi), u središtu čijeg promišljanja je oslobođenje od socijalnog, ekonomskog i političkog ugnjetavanja. Teolozi oslobođenja na teološki način argumentiraju u korist potlačenih i marginaliziranih društvenih skupina te prilagođavaju svoju argumentaciju različitim društvenim kontekstima (zato se koristi i izraz “kontekstualne teologije”). Tako postoje latinoamerička teologija oslobođenja, feministička teologija, crnačka teologija, afrička teologija, azijska teologija, teologija američkih urođenika itd.
Za razliku od uobičajene upotrebe pojma – u smislu “tranzicije iz socijalizma u kapitalizam” – tranzicija je ovdje prijelaz u društvo koje je održivo, koje koristi resurse samo u onoj mjeri u kojoj se oni stignu obnavljati i u kojem kreativno pronalazimo rješenja unutar svoje lokalne zajednice prije nego ih krenemo “gotova” kupovati od multinacionalnih korporacija. Tranzicija je prijelaz u niskougljično, odnosnopostfosilno društvo, kroz koji pronalazimo praktične odgovore na velike krize našeg vremena – vrhunac proizvodnje nafte (oil peak), klimatske promjene, ekonomsku krizu i socijalnu krizu. Izgledno je da će fosilna goriva uskoro postati ili teško dostupna ili toliko skupa da ćemo morati u potpunosti reorganizirati svoj način života. Morat ćemo postati manje ovisni o transportu, a to znači lokalizaciju (nasuprot globalizaciji) praktički svega – uzgoja hrane, proizvodnje energije, pa i ekonomije uopće. Tranzicija polazi od toga da zajednice same najuspješnije mogu pronaći odgovore na svoje probleme, jer sama zajednica je svojevrsno dobro koje niti fosilna goriva u neograničenim količinama, niti novac ne mogu nadoknaditi. Tranzicija je permakulturno dizajniranje održivih zajednica, ali ne formiranje novih zajednica, nego djelovanje unutar već postojećih (sela, gradske četvrti, gradovi, društva u cjelini).
