(od grč. idea = oblik, forma, vrsta, misao, ideja, mentalna slika + logos = riječ, govor, zakon, mjera, razlog, ili logia = rasprava, nauk, znanost)
Sustav misli (ideja) kojim se tumači svijet i koji tvori određeni stav usmjeren na praksu (djelovanje). To je, dakle, uvijek primijenjeno mišljenje, mišljenje koje određuje kako se postavljamo prema svijetu (bilo da se radi o politici, ekonomiji, moralu, religiji, znanosti ili umjetnosti). Ideologija se prvenstveno promatra na razini društvenih odnosa kao odraz vladajućih ideja i zahtjeva u nekom razdoblju (npr. ideja i zahtjeva vladajuće klase) ili zajedničkog sustava vrijednosti neke skupine. Priklanjanjem određenom sustavu vrijednosti pojedinac prihvaća i tako oblikovanu ideologiju kao svoju. Premda je ideologija prvenstveno društveni fenomen i, u skladu s time, ima opći i općevažeći karakter, prihvaćanje, odbacivanje ili mijenjanje stavova u odnosu na određenu ideologiju uvijek je osoban čin. U tom smislu, ne postoji stav koji nije ideološki (npr. koncept “post-ideološkog društva” samo je još jedna u nizu ideoloških postavki), a svatko je, kao zagovaratelj određenih stavova, ujedno i ideolog.
Svaka organizirana akcija radnika ili sindikata kojom se na radnom mjestu smanjuje produktivnost ili oduzima profit poslodavcu. Najpoznatiji oblik industrijske akcije je štrajk, ali postoje i drugi oblici: sabotaža (onemogućavanje uvjeta za rad onesposobljavanjem strojeva za proizvodnju, onemogućavanjem transporta resursa ili proizvoda i sl.); detaljno ispunjavanje radnih obaveza (obavljanje posla uz striktno pridržavanje onih odredbi koje stoje u ugovoru o radu, čime se usporava cjelokupni radni proces, npr. medicinske sestre koje se odbijaju javljati na telefon jer im to ne stoji u ugovoru o radu, carinici koji vrše detaljan pregled svakog vozila, itd.); usporavanje procesa rada (smanjenje produktivnosti kroz sporiji rad); odbijanje prekovremenog rada (ograničavanje radnih sati na minimum definiran ugovorom o radu, čime se ne krši zakon, a produktivnost se smanjuje); okupacija radne organizacije (radničko preuzimanje kontrole nad svojom radnom organizacijom, najčešće s ciljem sprečavanja njenog zatvaranja, gdje se, za razliku od drugih industrijskih akcija, kao znak protesta može koristiti upravo održavanje proizvodnje).
Uvjet pod kojim članovi neke zajednice mogu donositi kvalitetne odluke i jedan od ključnih elemenata demokratske procedure i direktnodemokratskih praksi. Pristup što većem broju informacija o stvarima koje ih se tiču svim članovima zajednice omogućuje da kao pojedinci te stvari cjelovitije i kvalitetnije sagledaju, čime se stvara prostor i za donošenje kvalitetnijih odluka. Direktno sudjelovanje u rješavanju problema je najefikasniji način stjecanja informacija, a to se pak omogućuje zajedničkom raspravom i donošenjem odluka. Mogućnost takvog djelovanja je važna i za izgradnju povjerenja u prihvaćanju informacija koje dolaze od pojedinaca upućenijih u neki problem kao valjanih argumenata na osnovu kojih se može stvarati vlastiti zaključak. Zato je važno održavati što veći broj raznih sastanaka na kojima ljudi mogu ravnopravno sudjelovati i odlučivati, a važno je praviti i zapisnike tih sastanaka putem kojih se dalje mogu informirati oni koji na njima nisu bili prisutni. Isto tako je važno zajednici pružiti što je moguće više materijala kroz sve dostupne medije koji na što je moguće jasniji i konkretniji način obavještavaju o pitanjama koja se tiču zajednice.
