(od grč. i lat. horizon = paralelan s horizontom, ravan, vodoravan)

U direktnodemokratskoj perspektivi, inzistiranje na jednakosti, odnosno ravnopravnosti među svim članovima određene zajednice. To ne znači nedostatak strukture (jer svaki sustav ima određenu strukturu), ali u direktnodemokratskoj strukturi nitko nije iznad nekog drugog – ta struktura je horizontalna. Takav pristup isključuje vertikalne, piramidalne, hijerarhijske odnose koji sa sobom nose funkcije predsjednika, predsjedništva, nadzornog odbora i sl., a koje postoje u predstavničkodemokratskom sustavu, gdje na koncu uvijek manjina donosi odluke, a većini, u najboljem slučaju, preostaje tek da komentira posljedice tih odluka. U horizontalnoj strukturi ne postoje funkcije na temelju kojih netko nekom drugom daje zapovijedi. Ne treba miješati direktnodemokratski donesenu odluku o provedbi nekog projekta s njegovom tehničkom izvedbom. Kao primjer se može uzeti nogomet: svaki tim koji se natječe unutar neke lige mora imati trenera koji kreira igru ako želi postići ikakve rezultate. Trener je taj koji postavlja igrače na njihove pozicije i govori im što trebaju činiti. Razlika između vertikalne (piramidalne, hijerarhijske) i horizontalne (ne-hijerarhijske) strukture nalazi se u tome tko postavlja i smjenjuje trenera s njegove funkcije: je li to uski krug ljudi koji čine upravu nekog kluba i samovoljno odlučuju o svemu ili svi članovi kluba zajedničkim odlučivanjem. Po takvom horizontalnom principu mogu se birati moderatori sastanaka, koordinatori raznih akcija, mandatari za određene dugotrajnije funkcije i delegati koji će pred drugima predstavljati svoju zajednicu.