(afekt = lat. affectus = snažan osjećaj, strast, težnja)

Taj pojam ima dva različita (i međusobno suprotstavljena) značenja. U prvom (negativnom) značenju, kao afektivna politika straha, odnosi se na zastrašivanje populacije kroz intenzivnu medijsku kampanju kako bi se provelo smanjivanje ljudskih prava (pravo na slobodno kretanje, pravo na slobodno izražavanje, pravo na privatnost i sl.) pod izgovorom da se time uspostavlja sigurnost (tzv. rat protiv terorizma, epidemije ptičje i svinjske gripe itd.). U drugom (pozitivnom) značenju, koje je svojstveno direktnodemokratskim sustavima (npr. zapatističkim zajednicama u Meksiku), odnosi se na uživljavanje u ulogu drugog u međuljudskim političkim odnosima. Pod time se podrazumijeva da vrijednost određenog prijedloga koji je važan za funkcioniranje zajednice kojoj pripadamo ne ocjenjujemo samo iz vlastite perspektive, nego pokušavamo razumjeti moguće posljedice za svakog pripadnika zajednice. Takvim se pristupom razvija međusobno uvažavanje pripadnika neke zajednice kako na individualnoj tako i na kolektivnoj razini te se postiže da se svačije mišljenje uistinu uzme u obzir pri formiranju zajedničkog stava. Na taj se način manjina štiti u odnosu na većinu, ali također može doći do toga da manjina prihvati volju većine iz razumijevanja, a ne zbog pritiska jačeg, što je ključan moment za postizanje konsenzusa.

Oblik privremenog zapošljavanja koji osnažuje nesigurne (i za radnike nepovoljne) oblike rada jer privremeno zapošljavanje putem agencija koje iznajmljuju radnike pojedinim tvrtkama nije pojmovno određeno zakonom niti je ograničeno na izvanredne slučajeve kao što su povećani opseg rada, određeni sezonski poslovi, zamjena privremeno odsutnog radnika itd. Time se otvara prostor za privremeno zapošljavanje na uobičajenim redovnim radnim mjestima. U Hrvatskoj zakon nije predvidio nikakve mehanizme zaštite radnika zaposlenih preko agencija pa se u pravilu događaju zloupotrebe, ucjene i kršenja radničkih prava. Nadležno ministarstvo ne raspolaže ni osnovnim statističkim podacima o ovom obliku zapošljavanja i rada, iako takve agencije u Hrvatskoj postoje od 2003. godine. Jedini podatak o agencijama za privremeno zapošljavanje jest da ih trenutno u Hrvatskoj djeluje nešto više od četrdeset.

Označava spremnost radnika da provedu određeni tip akcija na radnom mjestu, koje su usmjerene na zaštitu i unapređenje njihovih prava. Ona ovisi o brojnim odrednicama kao što su: ranija (ne)iskustva u radničkim akcijama, viđenje uloge sindikata, procjena vlastite snage na temelju brojnosti, procjena krajnjeg ishoda akcije, identifikacija radnika sa svojom grupom radnika i njihovim problemima, pozicija u radnom procesu, tip industrije, itd. Sindikat bi trebao biti borbena organizacija pa stoga i poticati akcijsku spremnost svojih članova aktivnim radom.

(grč. anarhia = bezvlađe, bezvlašće; od an = ne, bez + arhe = počelo, vlast, ili arhos = vođa, vladar)

U antičkoj Grčkoj izraz se koristi uglavnom u negativnom smislu i označava bezakonje i društveni kaos koji nastaje zbog nepostojanja ili manjkavosti vladajuće strukture.
U 19. stoljeću pojam se počinje koristiti da bi se označio sustav ravnopravnosti koji neka zajednica ostvaruje međusobnom suradnjom članova. Ravnopravnost se postiže isključivo bez nametanja odluka drugome ili vladanja nad drugim. Anarhija je, prema tome, sustav koji funkcionira bez hijerarhije, po zajednički uspostavljenim pravilima, uključujući suradnju i međusobno pomaganje. Centralizacija moći u odnosu na većinu pripadnika zajednice (npr. država kao centralni autoritet) suprotna je ideji anarhije. Neki antropolozi nalaze da je čovjek, od pećinskih dana do danas, većinu svog postojanja proveo u zajednicama uređenima po principu anarhije. Istraživanja tzv. “primitivnih” zajednica s izraženim ne-hijerarhijskim strukturama (npr. Bušmani u Africi, neka indijanska plemena u Južnoj Americi) pokazuju da one imaju vrlo visok indeks sreće i da su članovi međusobno vrlo povezani. Evolucijske usporedbe pokazuju da kod primata na višem stupnju razvoja (čimpanze i bonoboi) hijerarhijske strukture unutar grupa slabe. Brojni su primjeri zajednica u tzv. “civiliziranom” društvu koje su uspješno funkcionirale i funkcioniraju po principu anarhije. Sve to čini aktualnim anarhizam kao teorijski, socijalni i politički pokret koji teži ostvarenju ideje anarhije.

Umjetničke prakse koje propituju društvene situacije i odnose unutar kojih nastaju. Nasuprot ideji o autonomiji umjetnosti, tj. njezinoj samodovoljnosti unutar određenih estetskih normi, angažirana umjetnost temelji se na stavu da je umjetnost umrežena s drugim oblicima čovjekova djelovanja i da je neodvojiva od društvenog poretka zajednice. Smatrajući taj poredak posljedicom određene ideologijske konstrukcije temeljene na neravnopravnim raspodjelama u društvu, umjetnici koji se bave angažiranim umjetničkim praksama propituju uspostavljene odnose i situacije, upozoravaju na njihovu pravu prirodu unutar važećega sustava moći i potrebu preslagivanja. Težeći društvenoj promjeni, koristeći se različitim umjetničkim medijima, postupcima i strategijama, oni podrivaju dominantni kulturni ustroj i vladajuću strukturu društva. Umjetnost nije doista angažirana ako samo prikazuje ili ilustrira problematična mjesta u društvu, već kada potiče promjene.