Proces vraćanja privatiziranih dobara u javno vlasništvo. Posljednjih desetljeća svjedočimo intenzivnoj komercijalizaciji, outsourcingu i privatizaciji javnog i komunalnog sektora. Obrazovanje, zdravstvo, vodoopskrba, elektroopskrba, čistoća ili prometna infrastruktura pretvaraju se u tržišna dobra radi racionalizacije poslovanja, većih prihoda i potreba kapitala za širenjem. Međutim, iskustva država koje su ranije počele s komercijalizacijom i privatizacijom pokazuju da djelovanje prema tržišnim principima često rezultira diskriminirajućom cijenom usluga, nedovoljnim ulaganjima u infrastrukturu i rezanjima potrebnih radnih mjesta – sve u cilju povećanja profita za privatnog vlasnika. Posebno štetnim pokazuju se javno-privatna partnerstva, kao što je slučaj hrvatskih rukometnih dvorana: javnost preuzima rizik, a privatni investitor profit. Privatizacija i komercijalizacija dodatan su teret za prihode stanovništva pogođenog visokom nezaposlenošću i padom plaća. Stoga se mnogi gradovi i države odlučuju na to da privatizirana ili koncesionirana dobra i usluge vrate pod svoje upravljanje, postižući veću kvalitetu usluga, veća ulaganja u infrastrukturu i nižu cijenu usluga. Berlin, Pariz, Budimpešta i Napulj nedavno su vratili u javno vlasništvo vodoopskrbu, čitav niz njemačkih općina je u postupku vraćanja elektroopskrbe, a neke države vraćaju u javno vlasništvo željezničku infrastrukturu.
