Odbijanje građana da poštuju određene zakone i druga propisana pravila u sferi politike. U demokraciji bi narod trebao biti nositelj suverenosti. Međutim, zbog isključivanja građana iz odlučivanja u bitnim sferama života (npr. ekonomska proizvodnja, očuvanje radnih mjesta, prostorno planiranje, upravljanje zajednički dobrima itd.), demokratski prostor je sužen i ograničen na izvanekonomsku sferu – iako upravo ekonomska sfera najviše oblikuje ostale društvene procese. Nemogućnost odlučivanja o ekonomskoj politici i “tehnokratska” narav upravljanja kompleksnim sustavima izravno utječu na prava građana. Kada političke stranke i politički čelnici sustavno isključuju građanstvo iz tih procesa (npr. projekt “Cvjetni” u Zagrebu ili projekt “Srđ” u Dubrovniku), to isključivanje može se osporiti samo prelaženjem granica uobičajenog političkog djelovanja. Javni prosvjedi, kao i zauzimanje i zaštita javnog prostora protiv nakana privatnih investitora i javne uprave, što je građanski neposluh koji se percipira kao politički eksces, otvara mogućnost sukobljavanja, artikulacije i izgradnje savezništava između različitih društvenih skupina, gdje se zadanosti političkog odlučivanja mogu dovesti u pitanje.