Za razliku od uobičajene upotrebe pojma – u smislu “tranzicije iz socijalizma u kapitalizam” – tranzicija je ovdje prijelaz u društvo koje je održivo, koje koristi resurse samo u onoj mjeri u kojoj se oni stignu obnavljati i u kojem kreativno pronalazimo rješenja unutar svoje lokalne zajednice prije nego ih krenemo “gotova” kupovati od multinacionalnih korporacija. Tranzicija je prijelaz u niskougljično, odnosnopostfosilno društvo, kroz koji pronalazimo praktične odgovore na velike krize našeg vremena – vrhunac proizvodnje nafte (oil peak), klimatske promjene, ekonomsku krizu i socijalnu krizu. Izgledno je da će fosilna goriva uskoro postati ili teško dostupna ili toliko skupa da ćemo morati u potpunosti reorganizirati svoj način života. Morat ćemo postati manje ovisni o transportu, a to znači lokalizaciju (nasuprot globalizaciji) praktički svega – uzgoja hrane, proizvodnje energije, pa i ekonomije uopće. Tranzicija polazi od toga da zajednice same najuspješnije mogu pronaći odgovore na svoje probleme, jer sama zajednica je svojevrsno dobro koje niti fosilna goriva u neograničenim količinama, niti novac ne mogu nadoknaditi. Tranzicija je permakulturno dizajniranje održivih zajednica, ali ne formiranje novih zajednica, nego djelovanje unutar već postojećih (sela, gradske četvrti, gradovi, društva u cjelini).
