od lat. permanens = koji traje, koji ostaje ili se održava + cultura = uzgajanje, uzgoj
Sustav za dizajniranje i projektiranje održivih zajednica. Dizajnirati se može stan, kuća s okućnicom, imanje, ali i poduzeće, gradska četvrt ili cijeli grad. Što je sustav raznolikiji, to je fleksibilniji i otporniji na probleme koji su izazvani vanjskim faktorima. Glavni principi permakulture su: briga za zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela viškova. Kroz permakulturu se stvaraju rješenja za povećanje prinosa hrane, za poboljšanje kvalitete tla, ali i za poboljšanje ljudskih odnosa (ne održavaju se samo na razini na kojoj već jesu). Ne stvara se zagađenje
niti otpad, te se kvalitetno zadovoljavaju životne potrebe, uz optimalno korištenje raspoloživih resursa i uz minimalan utrošak energije. Permakulturni pokret nastao je u Australiji 1970-tih, ali koristi i metode tradicionalnih zajednica – od uzgoja biljaka trajnica za hranu i kompostiranja biootpada do gradnje lokalnim prirodnim materijalima. Izraz je izvorno značio “permanentna agrikultura” (održiva poljoprivreda), ali se sve više koristi u smislu “permanentna kultura”, jer postaje jasno da nijedno imanje ne može biti u potpunosti samoodrživo i da je osmišljavanje održive zajednice još veći, ali i nužan izazov.
Pravo svakog naroda ili zajednice da demokratski utvrdi vlastite sustave prehrane i poljoprivredne proizvodnje bez ugrožavanja drugih ljudi ili okoliša. Sustav prehrane današnjice sveden je na model industrijalizirane poljoprivrede koji kontrolira nekoliko transnacionalnih prehrambenih korporacija udruženih s malom grupom velikih maloprodajnih lanaca. To je model osmišljen kako bi donosio zaradu i kao takav je u potpunosti neučinkovit u ispunjavanju svojih obveza da svim ljudima svijeta osigura dostupnu, kvalitetnu, kulturno i klimatski prikladnu hranu. Dok je, s jedne strane, sve više usredotočen na proizvodnju sirovina poput biogoriva, stočne hrane ili plantaža za proizvodnju robe, nanoseći pritom ogromne gubitke malim poljoprivrednim gospodarstvima i ljudima koji od njih žive te generirajući glad i siromaštvo, s druge strane promiče način prehrane koji je škodljiv za zdravlje. Pokret za prehrambeni suverenitet zalaže se za promjenu načina proizvodnje i konzumacije hrane u smjeru održivosti, kvalitete i brige za temeljne resurse kao što su plodno tlo, voda i genetski resursi lokalnih sorti i pasmina. Nastoji pronaći i promovirati rješenja za pravednu i lokaliziranu distribuciju hrane, vrednovanje i poboljšanje radnih i socijalnih uvjeta u sustavima prehrane i poljoprivredne proizvodnje. Bori se za promjenu javnih politika upravljanja našim sustavima prehrane i proizvodnje hrane te povrat prava na privatiziranu, patentiranu ili na bilo koji drugi način oduzetu narodnu baštinu. Razvija se odozdo, od promjene svijesti i životnih navika svih nas, a u središte stavlja potrebe onih čiji glas se u društvu najmanje čuje – seljaka, žena i mladih.
