Oblik ekonomije koji podupire kvalitetu života cijele zajednice, a ne kvalitetu života izoliranih pojedinaca ili bogaćenje kao cilj ekonomije. Polazi se od toga da je zajednica više od pukog zbroja pojedinaca koji su njeni pripadnici. Ekonomija ne može biti dobra ako jedan pripadnik zajednice zadovoljava svoje potrebe ugrožavanjem drugih pripadnika. Dobra ekonomija ne postoji ako nije pravedna, ako nepravedno koristi i dijeli resurse. Prema tome, dobra ekonomija je odgovorna i solidarna, kako prema ljudima tako i prema prirodnom okolišu.

Premda se koristi u različitim kontekstima (filozofija, religija, pravo itd.), ovdje se odnosi na radništvo i ima dva značenja. U prvom, hijerarhijskom, podrazumijeva “dobrog radnika dobrog gazde”. Ako radnik uredno obavlja svoj posao, a gazda ga zbog toga cijeni i uredno plaća, radnik se može osjećati dostojanstveno u odnosu sa svojim gazdom. U drugom, horizontalnom značenju nema dostojanstva za radnika dok god nad njim postoji gazda koji odlučuje umjesto njega. Tek kad radnik sa svojim kolegama zajednički odlučuje o sudbini radnog kolektiva može se osjećati dostojanstveno kao aktivan subjekt koji kreira vlastitu budućnost.