Teološki aspekt koji o Bogu ne progovara s pozicije nebeskih visina, već iz perspektive ovozemaljske problematike. U središtu nije Kristova uzvišenost, već njegova muka i smrt na križu kao sirova refleksija poistovjećenosti s patnjama u svijetu.

(“teologija”, grč. theologia = nauk ili znanost o bogu; od grč. theos = bog + logos = riječ, govor, zakon, mjera, razlog, ili -logia = rasprava, nauk, znanost; “revolucija”, od lat. revolutio = prevrat, obrat, preokret)

Inačica latinoameričke teologije oslobođenja koja smatra da je u očuvanju ili stjecanju ljudskih prava ugroženih skupina dopušteno odgovoriti i nasilnim metodama. Karakteristična je za socijalno najtrusnija područja u svijetu. Budući da nije u skladu s Kristovom praksom aktivnog nenasilja, a samim time ni sa Crkvenim naukom, mnogi teolozi (uključujući teologe oslobođenja) od nje su se javno ograđivali.

(“teologija”, grč. theologia = nauk ili znanost o bogu; od grč. theos = bog + logos = riječ, govor, zakon, mjera, razlog, ili -logia = rasprava, nauk, znanost)

Teološki pokreti nastali uglavnom u zemljama tzv. “Trećeg svijeta” (posebno u Latinskoj Americi), u središtu čijeg promišljanja je oslobođenje od socijalnog, ekonomskog i političkog ugnjetavanja. Teolozi oslobođenja na teološki način argumentiraju u korist potlačenih i marginaliziranih društvenih skupina te prilagođavaju svoju argumentaciju različitim društvenim kontekstima (zato se koristi i izraz “kontekstualne teologije”). Tako postoje latinoamerička teologija oslobođenja, feministička teologija, crnačka teologija, afrička teologija, azijska teologija, teologija američkih urođenika itd.