grč. patriarhia = vladavina otaca, ili patriarhes = glava ili vladar porodice; od grč. patria = rod, porodica + arhein = vladati

Skup društvenih odnosa koji podrazumijeva sistemsko potlačivanje i iskorištavanje žena. Iako postoje brojne rasprave o tome je li patrijarhat tek ostatak predkapitalističkih društvenih odnosa, odvojenih od same ideje kapitalizma, valja uvid-- jeti da je aktualni društveni ustroj koji počiva na kapitalističkom načinu proizvodnje nužno patrijarhalan, odnosno da su različiti historijski oblici patrijarhata i patrijarhalnih institucija (npr. obitelj) zadržani dinamikom kapitalističkog sistema. Stoga patrijarhat treba promatrati u odnosu na kapitalistički način proizvodnje. Tako se pokazuje da su potlačivanje i iskorištavanje žena i ženskog rada, rodna podjela rada, oblici neplaćenog i potplaćenog kućanskog rada, kao i ideološki mehanizmi koji ih legitimiraju, ključni za održavanje kapitalističkog oblika proizvodnje. Ipak, patrijarhat u kapitalizmu doživljava transformacije. Tradicionalni model u kojem muškarac radi za “obiteljsku nadnicu”, a žena ostaje kod kuće kao kućanica, u opadanju je, čime se i muški autoritet unutar obitelji urušava. No aktualni neoliberalni režim, u kojem su žene prinuđene potražiti nadnicu i posao na tržištu rada (najčešće prekarne i slabije plaćene poslove) te, uslijed postupnog ukidanja javnih servisa države blagostanja, privatno plaćati skrb (opet najčešće žene u još lošijem socijalnoekonomskom položaju), strukturno ponavlja sistemski karakter patrijarhata.

(lat. precarius = izmoljen, isprošen)


Uključuje oblike nesigurnog rada kao što su jednokratni poslovi na određenom projektu (za koje se umjesto ugovora o radu potpisuje ugovor o djelu), poslovi s ograničenim trajanjem (za koje se umjesto ugovora o radu na neodređeno vrijeme potpisuje ugovor o radu na određeno vrijeme) i rad na crno (gdje se ne potpisuje nikakav ugovor). Ljudi koji se nađu u takvim radnim uvjetima pod stalnim su pritiskom traženja novog posla, čak i kad trenutno imaju posao, često su potplaćeni ili imaju neredovite prihode, ucjenjuje ih se kako bi prihvatili lošije radne uvjete s nestalnim, često i nikakvim socijalnim i zdravstvenim planom, sa slabim ili nikakvim mogućnostima sindikalnog udruživanja. Stoga su često prisiljeni tretirati jedni druge kao konkurenciju koju treba pobijediti u nuđenju svojih usluga na tržištu rada. Na taj način rad u potpunosti gubi status prava (kao što je definirano u UN-ovoj Povelji o ljudskim pravima) i dobiva status robe koja se iznajmljuje, prodaje i sl. Ljudi koji spadaju u tu skupinu nazivaju se “prekarijatom”. Termin je nastao kao kombinacija “prekarnosti” (pojma koji je u upotrebu prvotno ušao u latinoameričkim zemljama, a označava sveopće stanje privremenosti, fleksibilnosti, nesigurnosti, površnosti, neredovnosti rada u postindustrijskim društvima, izazvano neoliberalnim reformama) i “proletarijata” (radničke klase bez vlastitih sredstava za proizvodnju). Prekarni rad je sastavni dio kapitalističkog društva još od njegovih početaka, ali u aktualnoj neoliberalističkoj fazi kapitalizma (gdje se uporno promovira fleksibilizaciju rada kao uvjet daljnjeg razvoja) razni njegovi oblici dolaze do izražaja više nego ikad prije i prijete postati prevladavajućim načinom poslovanja, kako u malim, tako i u velikim radnim organizacijama (tzv. outsourcing). Zagovaratelji takve politike prezentiraju fleksibilizaciju rada kao novi oblik sigurnosti u kojem lakše otpuštanje ujedno znači i lakše pronalaženje novog posla, a za to su u sklopu neoliberalnog novogovora skovali i naziv “fleksigurnost”. Realnost se pokazuje sasvim drugačijom – sve više ljudi ima sve slabija i neredovitija primanja, dok im troškovi života, uslijed stalne potrebe povećanja vlastite konkurentnosti u odnosu na druge, dodatno rastu, a zbog smanjenja grupa ljudi koji zajedno rade na duži period, smanjuje se i mogućnost zajedničkog organiziranja u zaštiti vlastitih radničkih prava.