Odnosi se na ukupan broj sorti i pasmina biljaka i životinja koje čovjek uzgaja. Industrijski model poljoprivredne proizvodnje zasniva se na korištenju sve manjeg broja genetski sve sličnijih “univerzalnih” sorti i pasmina, koje su prilagođene zahtjevima globalnog tržišta i kapitala. Nasuprot genetskoj raznolikosti kakvu smo imali nekad, danas govorimo o genetskoj eroziji. Prema procjenama FAO-a (UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu), u posljednjih 100 godina izgubili smo oko 75 % ukupne genetske raznolikosti bilja. Veliki dio te raznolikosti činile su lokalne sorte, varijeteti i populacije koje nikada nisu bile istražene. Time je izgubljen značajan dio ruralne baštine jer mnoge od tih sorti imaju potencijale za različite namjene, prilagodbu specifičnim lokalnim uvjetima proizvodnje, kao i svojstva otpornosti na određene bolesti i štetnike itd. Genetsku raznolikost važno je sačuvati za buduće naraštaje jer o njoj ovisi budućnot čovječanstva i života na planetu.

Odbijanje građana da poštuju određene zakone i druga propisana pravila u sferi politike. U demokraciji bi narod trebao biti nositelj suverenosti. Međutim, zbog isključivanja građana iz odlučivanja u bitnim sferama života (npr. ekonomska proizvodnja, očuvanje radnih mjesta, prostorno planiranje, upravljanje zajednički dobrima itd.), demokratski prostor je sužen i ograničen na izvanekonomsku sferu – iako upravo ekonomska sfera najviše oblikuje ostale društvene procese. Nemogućnost odlučivanja o ekonomskoj politici i “tehnokratska” narav upravljanja kompleksnim sustavima izravno utječu na prava građana. Kada političke stranke i politički čelnici sustavno isključuju građanstvo iz tih procesa (npr. projekt “Cvjetni” u Zagrebu ili projekt “Srđ” u Dubrovniku), to isključivanje može se osporiti samo prelaženjem granica uobičajenog političkog djelovanja. Javni prosvjedi, kao i zauzimanje i zaštita javnog prostora protiv nakana privatnih investitora i javne uprave, što je građanski neposluh koji se percipira kao politički eksces, otvara mogućnost sukobljavanja, artikulacije i izgradnje savezništava između različitih društvenih skupina, gdje se zadanosti političkog odlučivanja mogu dovesti u pitanje.

Jedan od ključnih pojmova u raspravama o demokraciji, društvu i politici, koji se različito tumači ovisno o različitim teorijskim, kulturnim i socijalnim polazištima. Npr. u antičkom grčkom polisu građanin je mogao biti samo slobodni punoljetni muškarac koji je stanovnik tog polisa, a ne rob, maloljetnik, žena ili stranac); u antičkom Rimu građaninom se smatralo onoga tko je podložan određenom skupu pravila; u srednjem vijeku građanin je bio stanovnik (pripadnik) nekog grada; u liberalizmu se građaninom smatra pojedinac sa slobodom izbora oko načina i intenziteta sudjelovanja u zajednici unutar zadanih pravila, a u republikanizmu aktivan doprinositelj očuvanju državne opstojnosti, itd.
Neovisno o tome iz koje se perspektive tumači pojam građanstva, on u sebi uvijek sadrži aspekt ekskluziviteta, odnosno isključivosti, jer oni koji nisu građani ne mogu uživati prava koja imaju oni koji to jesu. Tako npr. u Hrvatskoj netko sa statusom hrvatskog građanina ima veća prava od nekoga iz Sirije tko pokušava dobiti azil u Hrvatskoj, dok istovremeno u SAD-u građani Hrvatske imaju manja prava od nekoga sa statusom građanina SAD-a. Građanstvo, uz skup prava, sa sobom donosi i skup obaveza, a sve se to definira ustavom i zakonima određene države. U današnjem društvu, za one koji nemaju građanski status (bilo da su imigranti u stranoj zemlji ili neregistirani pojedinci u vlastitoj zemlji) nedostatak prava je znatno veći u odnosu na nedostatak obaveza koje određena zajednica postavlja pred takve pojednice. U idealnom slučaju, građanstvo nije samo status (tj. pravni status na temelju kojeg netko posjeduje određena prava i zahtijeva od institucija da mu osigura ostvarenje tih prava), nego i uloga (aktivno sudjelovanje u životu zajednice te u njezinom osmišljavanju i kreiranju).

Zastranjenje utjecajnih društvenih skupina i institucija koje odobravaju ili čak potiču socijalnu nepravdu radi održavanja i uvećavanja vlastite ekonomske i političke moći, odnosno radi materijalne koristi i iz drugih egoističnih razloga. U teologijama oslobođenja grijeh struktura se posebno ističe kao glavna prepreka humanizaciji zajednice i kao jedan od glavnih pokretača institucionalnog nasilja.

Zajednice koje neposredno povezuju one koji žele nabavljati svježu, domaću, zdravu i ekološku hranu s onima koji je proizvode. Engleski izraz Community Supported Agriculture (CSA) pojašnjava da se radi o konkretnoj podršci i jačanju održivosti autonomnih malih i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, s ciljem izgradnje održivog sustava prehrane. Grupe solidarne razmjene s jedne strane pružaju mogućnost povoljne nabave zdrave hrane, ali s druge strane garantiraju proizvođačima solidaran otkup proizvoda bez obzira na to jesu li oni estetski idealni ili ne, čak i ako sezonski izbor nije velik. Najčešći oblik aktivnosti grupa solidarne razmjene je grupno nabavljanje sezonskog organskog voća i povrća direktno od malih lokalnih i/ili ekoloških proizvođača, ali nije jedini, jer ključno je da se radi o transparentnom i solidarnom načinu razmjene proizvoda i usluga, direktnom kontaktu i stvaranju odnosa međusobnog povjerenja. U nekim slučajevima članovi mogu dobiti proizvode u zamjenu za organizacijski posao ili volontiranje. Budući da se teži tome da svi članovi grupa solidarne razmjene preuzimaju određene obaveze, a svi mogu grupi ponuditi svoje proizvode i usluge, zapravo se može reći da ove grupe postupno brišu razlike između proizvođača i potrošača jer svi imaju nešto za ponuditi, odnosno za razmijeniti.