Umjetničke strategije obuhvaćaju taktike (metode, postupke) kojima se služe umjetnici u posredovanju određene teme. Umjetnost nastoji proširiti polje ustaljenih interpretacija sustava, ogoliti postojeći poredak i destabilizirati ga da bi aktivirala publiku i potaknula promjenu. Razvijajući svoje strategije i taktike, umjetnici se svakim radom kreću kroz nove procese. Budući da polje umjetnosti nije precizno definirano metodama i predmetom, kao što su to znanstvene discipline, umjetnici mogu posegnuti za različitim metodama i teorijskim modelima, preklapati ih, zalaziti u prostore drugih disciplina, mijenjati kontekste, prikrivati se i preobražavati, da bi temu koju tretiraju učinili vidljivom. Umjetnik koji se bavi društveno angažiranim praksama nastupa kao agens (pokretač) u društvu. Budući da je polazište umjetničkoga rada određena društvena situacija, često surađuje s pripadnicima dotične zajednice, timovima stručnjaka iz različitih područja, angažira ih i dovodi u interakciju. Oni se tada nalaze u poziciji da budu producenti, agenti, dizajneri, arhivisti i prenositelji znanja, odnosno da postaju sudionici, suradnici, suautori i publika istovremeno. Suradnja i komunikacija nisu samo umjetničke taktike, nego i produkt umjetničkoga rada i njegov materijal, jednako kao što su to boja ili glina u klasičnim umjetničkim praksama poput slikarstva ili kiparstva.